Kako probavljamo hranu, tako probavljamo i emocije

Kad vas netko upita: „Kakva ti je probava?“, na što prvo pomislite? Većina mojih klijenata, a vjerujem i većina ostatka svijeta, pomisli na funkciju debelog crijeva. To je samo djelomično
točno, jer probava je vrlo složeni proces koji se odvija na više nivoa. Svi su u međusobnoj korelaciji te ovise o puno unutarnjih faktora.

Ako govorimo o energetskom probavljanju događaja, ljudi, emocija…, kineska tradicionalna medicina također daje dubok uvid, kroz organe, u nas kao cjelovita bića.
U ovom tekstu spojila sam pogled iz nutricionističkog te terapeutskog (tui-na energetska terapija) kuta kako bih vam to lakše približila.

Kako probavljamo hranu, tako probavljamo i emocije

Pa počnimo!Kako probavljamo hranu, tako probavljamo i emocije
Kako probavljamo hranu, tako probavljamo i emocije

Probava započinje već u ustima gdje se izlučuje enzim ptijalin za razlaganje ugljikohidrata. Iz tog razloga bitno je dobro prožvakati hranu da bi izlučili dovoljno enzima. Sa godinama
enzimi se polako troše pa neke osobe imaju potrebu nadoknaditi ih kroz suplemente, pogotovo ako kroz dugo vrijeme nisu konzumirali određenu vrstu hrane. Enzime dobivamo i
putem sirove hrane koja obiluje istima, a gubi ih termičkom obradom.

S energetskog gledišta, možemo imati „velika usta“, što ne znači da puno jedemo, već da puno upijamo iz okoline. Tada je vrlo bitno zaštititi se i paziti što gledamo, čitamo, slušamo pa čak i sa kime se družimo.

Nakon toga hrana putuje kroz jednjak do želuca.

Želudac je nalik na vrećicu u probavnoj cijevi. On stvara želučane tekućine koje dalje razgrađuju hranu i pretvaraju ju u smjesu sličnu kaši. Tu se luče enzim pepsin za razlaganje
proteina, klorovodična kiselina koja razgrađuje masti te želučana sluz koja ju razrjeđuje u svrhu očuvanja želučane stijenke. Poželjno je imati dovoljno jaku, ali ne i prejaku, želučanu
kiselinu. Puno klijenata s npr. žgaravicom dolazi na savjetovanje misleći da imaju jaku kiselinu, a ustvari im je preslaba te stvara slične probleme kao i prejaka.

U energetskom smislu želudac je zaslužan za sposobnost primanja, probavljanja te integraciju informacija. Kroz želudac nam informacije sjedaju i znamo ih koristiti. Kada mu je
energija stabilna, razmišljanje nam je bistro, jasno i praktično, bez puno kompliciranja. Kod disbalansa primjećujemo nejasan um, opsjednutost i preveliku želju za znanjem, ovisnost o
pretjeranoj pažnji te osjećaju da nismo dovoljno dobri.

Nakon probave u želucu, hrana putuje u tanko crijevo. Zajedno s poluprobavljenom hranom iz želuca, u prvi dio tankog crijeva ulaze i gušteračini enzimi (kemijski razgrađuju hranu do
molekula koje se mogu upiti u krv) te žuč (iz žučnog mjehura), koja razgrađuje masti. U drugom dijelu tankog crijeva dovršava se razgradnja hrane, a u trećem se vrši apsorpcija u
krv.
Možda i najbitnija stavka u svemu ovome su zdrava crijeva. Kažu da smo ono što jedemo, a zapravo smo ono što apsorbiramo. Normalna razgradnja i apsorpcija hrane nemoguća je bez
zdrave crijevne flore koja probavlja proteine, fermentira ugljikohidrate, razlaže masti i vlakna. Također, proizvodi nosioce hranjivih tvari, minerala, vitamina i vode, koji ih provode
kroz stijenku crijeva u krvotok. Ako je sastav crijevne flore loš, stanice crijevne stijenke ne proizvode potrebne enzime za razgradnju hrane.

Bez zdrave crijevne flore ne možemo probavljati ni pšenični protein gluten te mliječni protein kazein. Konačna razgradnja proteina događa se u crijevima pa nepotpuno
razgrađeni proteini iz mlijeka i pšenice ulaze u krvotok i izazivaju mnoge zdravstvene probleme (jedan od uzroka autoimunih bolesti). Iz tog razloga u prehranu je poželjno uvrstiti
prirodne probiotike (domaći kiseli kupus i ostalo ukiseljeno povrće, domaći jogurt ili kefir, miso…) ili kupiti probiotik u obliku suplementa.

Dobre bakterije hrane se vlaknima i proizvode niz hranjivih tvari koje su potrebne za zdravu crijevnu stijenku i za apsorpciju nutrijenata, ali ako u crijevima prevladavaju loše bakterije
one se, također, hrane vlaknima te proizvode plinove, toksine i dovode do upalnih procesa.

U energetskom smislu ono je zaslužno za transformaciju na svim razinama te nam služi za odluke o tome što ćemo primiti, a što pustiti. Kad je u balansu imamo jasnoću uma i pravu
mjeru u izražavanju sebe te u odvajanju bitnog od nebitnog. Ako je u disbalansu očituje se u obliku nesposobnosti izražavanja osjećaja, zbunjenosti, impulzivnosti, eksplozivnog
ponašanja te emocionalne nestabilnosti.

Tek na kraju dolazimo do debelog crijeva (s početka priče), putem kojeg izbacujemo otpadne tvari. Tu se vrši i apsorpcija vode i elektrolita iz stolice, a bakterije koje ga nastanjuju tvore i
vitamin K.

U energetskom smislu, također je odgovorno za otpuštanje pa djeluje na oslobađanje od misli o prošlosti. Ako je u disbalansu pojavljuju se osjećaji poput krivnje i kajanja te ne
možemo otpustiti potisnuti bijes.

Hvala vam na pozornosti i pozdravljam vas do sljedećeg čitanja,

Vesna Franov Smaila

Izvor: www.poriluk.com