Sunčevo UV zračenje izravno šteti ribama, škampima, rakovima, vodozemcima i ostalim životinjama tijekom njihova rana razvoja. Zagađenje vode štetnim tvarima može pojačati nepovoljne učinke UV zračenja, sve do vrha hranidbenog lanca.

Iz jednostavnog nas razloga posebno zabrinjava potencijalni utjecaj povećanog UV zračenja na biljke i životinje – one čine osnovu naše opskrbe hranom. Značajne promjene u zdravlju ili rastu biljaka i životinja mogu smanjiti količinu dostupne hrane.

I dok se znanstvenici, čini se, slažu da se, kad je riječ o individualnim vrstama, promjene mogu vidjeti u kapacitetu rasta organizma, mnogo je teže to isto promatrati i predviđati za čitav ekosistem. Zadatak komplicira činjenica da se UV zračenje ne može izdvojiti i odvojiti od ostalih promjena
u atmosferskim uvjetima, poput viših temperatura i koncentracija CO2 ili dostupnosti vode.
UV zračenje može utjecati na određene vrste, ali i na insekte i nametnike, stvarajući tako protutežu izravnim negativnim učincima UV zračenja. Isto tako, može promijeniti njihovu mogućnost nadmetanja s drugim vrstama. Dugororočno gledano, biljke otporne na UV zračenje mogle bi prevladati nad onima koje su zračenju podložne.
 
Prekomjerno izlaganje UV zračenju može izazvati rak u sisavaca, kao što je čovjek, te oštetiti njihov vid. Većinu životinja krzno štiti od prekomjernog izlaganja štetnim zrakama. Ali, zračenje svejedno može naštetiti njihovom nosu, šapama i koži oko njuške.
Eksperimenti na hranidbenim usjevima pokazali su da su urodi nekoliko ključnih kultura, poput riže, soje i sirka, sve slabiji. Biljke minimiziraju izlaganje UV zrakama ograničavanjem površine listova, što, zauzvrat, šteti rastu. Međutim, čini se da uočen pad uroda nije dovoljno ozbiljan da bi znanstvenici oglasili alarmantno stanje.
Posebno su osjetljive vodene biljke i životinje. Na početku hranidbenog lanca u vodenom okolišu, koji
čini 30% unosa životinjskih proteina na svijetu, stoji fitoplankton. Produktivnost fitoplanktona ograničena je na gornje slojeve vode u kojima ima dovoljno svjetlosti. Međutim, čak i trenutne razine sunčevog UV-B zračenja ograničavaju reprodukciju i rast.
Mali porast izloženosti UV-B zračenju mogao bi značajno smanjiti veličinu planktonskih populacija, što na dva načina utječe na okoliš. Manje planktona znači i manje hrane za životinje koje se njima hrane, ali i smanjenje jata riba, ionako smanjenih pretjeranim izlovom. Nadalje, smanjivanje organske tvari u gornjim slojevima vode omogućit će UV zračenju dublje prodiranje u vodu i utjecanje na složenije biljke i životinje koje nastanjuju dublje slojeve.

 

Save

Save

Save