Iako se potpuno slažem s kolegicama, pa ni ja godinama skoro i ne palim TV i izbjegavam javne medije, novine i portale, koji više-manje, svjesno ili nesvjesno, rade na tome da podrže i održe kolektivnu nesvijest, nešto mi ne da mira, bit će dosada, pa svako tolko zavučem nos (i oči) na neke od klonova, jer “vodećih” nekoliko portala nisu neg klonovi.

Više manje iste copy-paste vijesti, čak i bez pokušaja da se da neki drugi kut i viđenje. U biti me fascinira njihova uloga, posjećenost i, eto, pomognem i ja kojim klikom.

Kupujmo hrvatsko

U poplavi crnjaka, dizanja tenzija oko koječega i besmislenih priča, pišu kakogod ne percipirajući da u rukama imaju moć određivanja smjera i kursa čitatelja (ili baš naprotiv, percipirajući). Zainteresirala me nekakva afera oko hrvatskih proizvoda, koja se poslije izrodila u nekakve testove i istraživanja, koja su otkrila da po trgovinama (zamisli novosti) imamo strana tijela, marsovce u obliku kruški i lubenica iz uvoza.

Zanemarujući činjenicu da se ta izvozno uvozna peripetija dešava pred očima svih već dvadeset-trideset godina, pri čemu je sustavno gušena inicijativa manjih domaćih proizvođača, a paralelno s time kvalitativni znak, famozne hrvatske kockice dodjeljivan koječemu, a tome da se lako locirat kurs – često tvorničkim generičkim proizvodima nimalo hrvatskih proizvođača (jer su većina prodani stranim koncernima) . Bilo je lako zapakirat koješta uvozeći iz druge zemlje računajući na vječnu ljudsku pohlepu i da je na ovim prostorima (a i šire) dovoljno gurnuti nekom nešto u džep i nebitno jel radioaktivno, sve će na police.

Tolerirajući situaciju, trčanjem za najjeftinijim izborom, kupovali smo kineske grahove, afričke jagode i druge koještarije, i time podržavali nastajanje situacije porobljivanja “malih”.

Malih na svim područjima, jer države praktički postoje samo na papiru, njihove uloge osim za svađanja oko brojanja krvnih zrnaca i navijanja u sportu za vojsku pre-plaćenika preuzeli su korporativni mastodonti. I nemali je broj onih koji već, kao i države ili religije imaju svoju vojsku vjernih fanova i sljedbenika. Ljudi imaju potrebu pripadati, i činiti će to gorljivo bilo da je riječ o gradu, državi (rasprodanoj, onemoćanoj), klubu (koji je sve samo ne gradski), brendu nekog artikla, ili samoj kompaniji. Zastupati, pripadati, svađati se u ime, i poginuti ako treba.

To je valjda put koji moramo preći kao društvo. No, da se vratim na proizvod.

Tržni su centri pravi primjer demokracije. Ono što narod hoće, ili mu se ponekad objasni da hoće, oni brže bolje, jer je to zakon tržišta, postave na police, odgovarajući tako na “volju naroda”.

Tako je – pravi primjer demokracije, jer i ona se tako provodi. Kad se želi hrvatsko, u kataloge i na police se nalijepe markice da je (bar ambalaža) hrvatsko, iako je i to pitanje, vjerojatno je samo pakirano ovdje 😉 I onda zdravo, sve je odjednom zdravo, sve je super, a nije ni jeftino, pa je sigurno dobro.

Dok se jednom ne trgneš iz sna, i zapitaš se što ti u stvari tražiš? Koju to priču po sto puta čitaš? Koji život živiš? Kome možeš vjerovati u ovoj gužvi?

I onda dođeš do sebe, do pojedinca, do činjenice da kvalitetan i osviješten pojedinac koji kvalitetno radi svoj posao, kad tad dolazi u kontakt sa sličnima sebi, i za svoje potrebe može dobiti kvalitetno i iz iskrenih izvora, gdje god da se nalazi, i odakle god je došlo, bez nametnutih prefiksa, lažnih maski, i dvostrukog morala prodavača magle.

I onda, jesu li ti tržni centri štetni? Naši neprijatelji? Teorije i prakse zavjere i slično?

I da i ne, odgovor je dvoznačan. Ako oni ispunjavaju naše želje, onda ispada da smo sami sebi neprijatelji. A ispunjavaju, čak i onda kad dopustimo da nam objasne što nam je činiti. MI smo odobrili nekom drugom da preuzme odgovornost jer je mi nismo preuzeli.

Super je kupovati hrvatsko, još je bolje kupovati kvalitetno i iz prve ruke ili od pouzdanog dobavljača, još bolje ako time možeš podržavati svog susjeda, svoje istomišljenike, osobe od povjerenja. Novac je energija; Namjera, način i smjer kojim ga upućujemo je smjer koji određuje kurs, promjenu koji želimo vidjeti oko sebe, sad ili ubrzo. Promjena je u nama. Uvijek.

Izvor

 

Save